Društveno angažirani igrani i dokumentarni filmovi Želimira Žilnika i njegov jedinstveni vizualni stil donijeli su mu kritičke hvalospjeve (Nezaposleni ljudi, 1968 – najbolji dokumentarni film na festivalu u Oberhausenu; Rani radovi, 1969 – najbolji film na Berlinskom filmskom festivalu), međutim i cenzuru u 70-ima zbog beskompromisne kritike vladajućeg aparata. Niskobudžetna produkcija i provociranje političkih tema obilježavaju Žilnikovu plodnu karijeru koja uključuje preko 40 igranih, dokumentarnih i kratkih filmova. Od 80-ih razvija jedinstveni doku-dramatski jezik kojime se koristi u 90-ima, promišljajući političke tenzije, uključujući sankcije EU, NATO bombardiranje i Miloševićev režim. U najnovije vrijeme fokus je pomakao s podijeljenog Balkana na pitanje odnosa balkanskih društava prema čvršćoj kontroli europskih granica. (www.zilnikzelimir.net)